Rizik zemlje kod kredita preduzećima: kako utiče na vašu investiciju i šta treba da analizirate

13.11.2026

9 min

Dani Hernandez

Ažurirano: 19.11.2026

Dve kompanije traže zajam od 100.000€. Obe imaju stabilne prihode, sličan nivo zaduženosti i nude uporediva sredstva obezbeđenja. Međutim, jedna posluje u zemlji sa čvrstim institucijama i ekonomskom stabilnošću, dok druga posluje na tržištu gde je inflacija visoka, a propisi se često menjaju.

Da li ih treba smatrati investicijama sa istim nivoom rizika?

Iako su njihovi finansijski pokazatelji praktično identični, odgovor je – ne nužno.

Ekonomsko, političko i pravno okruženje u kojem kompanija posluje može direktno uticati na njenu sposobnost da vrati zajam. Ovaj skup faktora poznat je kao rizik zemlje i predstavlja važnu varijablu pri ulaganju u finansiranje preduzeća.

Razumevanje ovog rizika omogućava Vam da bolje procenite međunarodne prilike, protumačite razlike u prinosima i izgradite raznovrsniji portfolio zajmova.

Šta je rizik zemlje i zašto je važan pri pozajmljivanju novca

Rizik zemlje odražava mogućnost da ekonomski, politički, institucionalni ili finansijski uslovi na određenoj teritoriji negativno utiču na izvršavanje pojedinih obaveza.

Kod zajmova preduzećima, ovaj rizik se može ispoljiti na različite načine.

Kompanija može ostvarivati profitabilno poslovanje, a ipak imati poteškoća u otplati duga ako njena zemlja prolazi kroz valutnu krizu, uvodi ograničenja kretanja kapitala ili prolazi kroz duboku recesiju.

Mogu nastati i regulatorne promene koje utiču na njene troškove, prihode ili operativni kapacitet.

Stoga je pri analizi poslovnog zajma preporučljivo razlikovati dve dimenzije:

  • Kreditni rizik: mogućnost da zajmoprimac ne izmiri svoje finansijske obaveze.
  • Rizik zemlje: faktori povezani sa nacionalnim okruženjem koji mogu uticati na to izmirenje ili otežati plaćanja i naplatu potraživanja.

Ova dva rizika su povezana, ali nisu istovetna.

Finansijski stabilna kompanija može poslovati u zemlji sa visokim stepenom neizvesnosti. Isto tako, kompanija sa problemima solventnosti može se nalaziti u stabilnoj ekonomiji.

Kvalitet zajmoprimca i kvalitet okruženja u kojem posluje treba analizirati zajedno.

Pet faktora koji određuju rizik zemlje

Ne postoji jedinstven pokazatelj koji može da sažme sve rizike povezane sa određenom jurisdikcijom.

Da biste ih razumeli, preporučljivo je proučiti nekoliko elemenata.

1. Ekonomska stabilnost

Ekonomski rast utiče na tražnju, zaposlenost, potrošnju i poslovnu aktivnost.

Kada privreda uđe u recesiju, određene kompanije mogu da zabeleže pad prihoda i veće teškoće u servisiranju svojih dugova.

Važni su i inflacija, kamatne stope i pristup finansiranju.

Visoka inflacija može da poveća troškove proizvodnje i smanji kupovnu moć kupaca.

S druge strane, rast kamatnih stopa može da poskupi refinansiranje kredita i optereti likvidnost preduzeća.

Međutim, ovi efekti nisu isti za sve kompanije. Zavise od njihovog sektora, finansijske strukture i sposobnosti da troškove prenesu na cene.

2. Politička i regulatorna stabilnost

Odluke vlade mogu da promene uslove u kojima preduzeća posluju.

Poreske izmene, nova trgovinska ograničenja ili regulatorne izmene mogu da utiču na određene sektore.

Rizik raste kada su propisi slabo predvidivi ili se primenjuju nedosledno.

To ne znači da je svaka zakonodavna promena negativna.

Reforma može da poboljša konkurenciju, ojača institucije ili olakša ulaganja.

Važno je proceniti predvidivost regulatornog okvira i njegov uticaj na finansiranu delatnost.

3. Pravna sigurnost

Kada preduzeće ne izmiri obaveze po kreditu, mogućnost povraćaja novca delimično zavisi od primenjivog pravnog sistema.

Sudski postupci, prava poverilaca i efikasnost mehanizama izvršenja mogu se razlikovati od zemlje do zemlje.

Na primer, obezbeđenje na nepokretnosti može pružiti različitu zaštitu u zavisnosti od toga koliko je lako upisati ga, aktivirati i prodati imovinu.

Uticaj imaju i pravni troškovi i rokovi potrebni za rešavanje spora.

Obezbeđenje nema istu praktičnu vrednost u svim jurisdikcijama, čak i kada je imovina koja ga podržava slična.

4. Valutni rizik

Kada je zajam denominovan u valuti koja se razlikuje od one u kojoj zajmoprimac ostvaruje prihode, javlja se dodatna izloženost.

Zamislimo preduzeće koje fakturiše uglavnom u lokalnoj valuti, ali mora da vrati zajam denominovan u €.

Ako njegova valuta značajno depresira, biće mu potrebno više lokalnih prihoda da bi izmirilo istu obavezu.

To može pogoršati njegovu sposobnost otplate.

Efekat će zavisiti od toga da li preduzeće ima prihode u stranoj valuti, valutnu zaštitu (hedžing) ili druge mehanizme zaštite.

Za investitora takođe može postojati valutni rizik kada se plaćanja vrše u valuti različitoj od one u kojoj meri svoju imovinu.

5. Ograničenja kretanja kapitala

U određenim okolnostima vlasti mogu uvesti kontrole nad međunarodnim transferima, konverzijom valuta ili kretanjem kapitala.

Ove mere mogu otežati preduzeću da vrši plaćanja stranim poveriocima.

Reč je o riziku koji je naročito značajan u prekograničnim transakcijama.

Čak i kada zajmoprimac raspolaže dovoljnim sredstvima, administrativna ili finansijska ograničenja mogu odložiti ispunjenje njegovih obaveza.

Zato je važno razlikovati ekonomsku sposobnost plaćanja od stvarne mogućnosti transfera sredstava.

Kako se meri rizik zemlje

Analitičari koriste različite alate za procenu okruženja jedne privrede.

Jedan od njih su suvereni kreditni rejtinzi, koji odražavaju mišljenje specijalizovanih agencija o sposobnosti i spremnosti države da izmiruje svoje obaveze.

Analiziraju se i pokazatelji kao što su javni dug, međunarodne rezerve, inflacija i privredni rast.

Razlike u prinosima na državni dug mogu pružiti informacije o tome kako tržišta percipiraju rizik.

Na primer, ako investitori zahtevaju znatno veći prinos na dug jedne zemlje u odnosu na dug koji se smatra referentnim, ta razlika može odražavati dodatne rizike.

Međutim, razlike u prinosima obuhvataju i faktore kao što su likvidnost, monetarna očekivanja i karakteristike instrumenata koji se porede.

Nijedan pokazatelj ne treba koristiti izolovano.

Pored toga, kreditni rejting države ne znači automatski i solventnost svih preduzeća koja posluju na njenoj teritoriji.

Praktičan primer: dva kredita sa različitim prinosima

Pretpostavimo da analizirate dve poslovne transakcije od po 5.000€, obe sa dospećem za dvanaest meseci.

Prva nudi predviđeni ugovorni prinos od 6% godišnje i finansira preduzeće sa sedištem u zemlji sa relativno stabilnim institucionalnim okruženjem.

Druga ima predviđeni ugovorni prinos od 9% godišnje i odnosi se na kompaniju koja posluje u privredi sa većim makroekonomskim neizvesnostima.

Ako bi obe transakcije u potpunosti ispunile svoje uslove, bruto kamate bi iznosile:

Predviđene bruto kamate na dva kredita od 5.000 € (hipotetički primer)
KarakteristikaKredit AKredit B
Uloženi kapital5.000€5.000€
Predviđena godišnja kamata6%9%
Predviđene bruto kamate300€450€
Razlika u kamatama—+150€

Primer je hipotetički i pretpostavlja prostu kamatu, bez provizija, poreza i problema sa plaćanjem.

Druga transakcija nudi dodatnih 150€ očekivane kamate.

Međutim, na osnovu te razlike ne može se zaključiti da je ona bolja.

Bilo bi potrebno analizirati solventnost svakog preduzeća, sredstva obezbeđenja, pravni okvir i verovatnoću neizmirenja obaveza.

Pored toga, ne bi bilo ispravno automatski pripisati razliku od tri procentna poena riziku zemlje: uticaj mogu imati i posebne karakteristike svakog zajma.

Najavljeni prinos je samo jedan deo procene.

Rizik zemlje i geografska diversifikacija

Ulaganje u zajmove preduzećima koja se nalaze u različitim zemljama može pomoći da se smanji koncentracija na jednu privredu.

Na primer, portfolio koji je izložen isključivo kompanijama sa iste teritorije može biti posebno pogođen lokalnom ekonomskom krizom.

Raspodela finansiranja na više jurisdikcija omogućava uključivanje različitih ekonomskih okruženja.

Ipak, geografska diversifikacija ne garantuje da su rizici međusobno nezavisni.

Međunarodna finansijska kriza može istovremeno pogoditi preduzeća u brojnim zemljama.

Osim toga, kompanije mogu zavisiti od istih izvoznih tržišta, dobavljača ili izvora finansiranja.

Zato diversifikacija treba da uzme u obzir kako lokaciju zajmoprimaca, tako i njihove privredne delatnosti.

Takođe je preporučljivo razlikovati zemlju u kojoj je preduzeće osnovano od zemalja u kojima ono zapravo ostvaruje prihode.

Kompanija registrovana u jednoj jurisdikciji može najveći deo svoje delatnosti obavljati u drugoj.

Kakvu ulogu imaju sredstva obezbeđenja kod međunarodnih zajmova

Sredstva obezbeđenja mogu doprineti smanjenju određenih gubitaka kada zajmoprimac ne izmiri svoje obaveze.

Međutim, njihova efikasnost zavisi od brojnih faktora.

Među njima se izdvajaju priroda imovine, njena procena vrednosti, postojanje drugih poverilaca i važeći pravni propisi.

Kod međunarodnih transakcija važno je i proveriti gde se fizički nalazi imovina ponuđena kao sredstvo obezbeđenja.

Na primer, preduzeće može biti osnovano u jednoj zemlji, a kao obezbeđenje ponuditi nekretninu koja se nalazi u drugoj.

U tom slučaju izvršenje može zavisiti od postupaka i pravila koji se razlikuju od onih koji se primenjuju na ugovor o zajmu.

Platforme za finansiranje preduzeća kao što je Maclear omogućavaju učešće u transakcijama putem potraživanja povezanih sa zajmovima, pa je važno razumeti ugovorne uslove i merodavnu jurisdikciju u svakom pojedinačnom slučaju.

Postojanje obezbeđenja ili mehanizama za ublažavanje rizika ne isključuje mogućnost gubitaka niti garantuje povraćaj celokupnog kapitala.

Uloga platformi u analizi rizika zemlje

Platforme za finansiranje preduzeća mogu olakšati pristup međunarodnim transakcijama i objediniti određene procese informisanja i administracije.

Međutim, investitor treba da razume koje funkcije obavlja svaka platforma i koji rizici i dalje ostaju na njemu.

Prilikom analize transakcije dostupne preko platforme Maclearkorisno je razlikovati sedište zajmoprimca, zemlju u kojoj obavlja svoju delatnost i jurisdikcije koje se primenjuju na zajam i njegova obezbeđenja.

Ova pitanja mogu uticati na rešavanje problema i na postupke naplate.

Takođe je važno proveriti uslove plaćanja, valutu u kojoj je zajam denominovan i rokove dospeća.

Rizik zemlje ne bi trebalo koristiti kao opštu oznaku za prihvatanje ili odbijanje investicija.

Njegova korisnost je u tome što pomaže da se identifikuju konkretni faktori koji mogu uticati na izvršavanje obaveza iz zajma.

Sedam pitanja pre finansiranja stranog preduzeća

Pre učešća u međunarodnoj transakciji finansiranja korisno je proveriti:

  1. Gde preduzeće ostvaruje svoje prihode? Lokacija njegove delatnosti može biti važnija od njegovog registrovanog sedišta.
  2. U kojoj valuti naplaćuje i plaća? Omogućava prepoznavanje mogućih valutnih neusklađenosti.
  3. Kako se razvija privreda zemlje? Pomaže da se njeni poslovni izgledi sagledaju u kontekstu.
  4. Koje zakonodavstvo uređuje zajam? Određuje deo ugovornih prava i obaveza.
  5. Gde se nalaze sredstva obezbeđenja? Njihova lokacija može uticati na postupke izvršenja.
  6. Da li postoje značajna finansijska ograničenja? Preporučljivo je proveriti moguća ograničenja međunarodnih transfera.
  7. Koliki udeo ta jurisdikcija ima u portfoliju? Omogućava otkrivanje prekomerne geografske koncentracije.

Ova pitanja ne zamenjuju potpunu finansijsku analizu, ali pomažu da se prepoznaju rizici koji bi mogli ostati neprimećeni ako se posmatra samo ponuđena kamata.

Zaključak: zemlja je važna, ali sama po sebi ne određuje kvalitet zajma

Rizik zemlje je važan deo analize poslovnih zajmova, posebno kada se poslovanje odvija u različitim jurisdikcijama.

Ekonomska stabilnost, pravna sigurnost, valutni rizik i regulatorni uslovi mogu uticati kako na sposobnost zajmoprimca da otplaćuje dug, tako i na naplatu duga.

Ipak, privreda sa većim neizvesnostima ne znači da su sva njena preduzeća loši zajmoprimci, kao što ni poslovanje u stabilnoj zemlji ne garantuje da će zajam biti uredno otplaćen.

Procena treba da objedini nacionalno okruženje, finansijsko stanje kompanije i ugovorne karakteristike transakcije.

Promišljeno investiranje ne znači automatski izbegavati određene zemlje, već razumeti koje rizike preuzimate i da li ih uslovi zajma na odgovarajući način kompenzuju.

O Maclear-u

Maclear AG je švajcarska peer-to-peer (P2P) platforma za pozajmljivanje i crowdlending, sa sedištem u Švajcarskoj. Kompanija deluje kao finansijski posrednik u nebankarskom sektoru i član je PolyReg SRO, u skladu sa švajcarskim finansijskim propisima, posebno u vezi sa AML, KYC i GDPR. Maclear pruža individualnim i kvalifikovanim investitorima pristup pažljivo odabranim poslovnim prilikama za pozajmljivanje, sa integrisanom procenom rizika, Fondom za rezervacije i Sekundarnim tržištem za likvidnost.

Sadržaj ovog članka je pružen isključivo u informativne i obrazovne svrhe. Ne predstavlja investicioni, finansijski, poreski ili pravni savet. Peer-to-peer (P2P) pozajmljivanje i crowdlending investicijenose rizik od delimičnog ili potpunog gubitka kapitala. Prošla dostignuća ne predviđaju buduće rezultate. Likvidnost na sekundarnom tržištu nije garantovana. Čitaoci se podstiču da sprovedu sopstveno istraživanje i konsultuju kvalifikovane savetnike pre donošenja bilo kakvih finansijskih odluka. Dostupnost proizvoda i usluga može biti ograničena u određenim jurisdikcijama.